Mladi za mir u Bosni i Hercegovini

Dajana Dejanović i Antonela Opačak članice su organizacije Youth for Peace u Bosni i Hercegovini koja postoji od 2014. godine. „Osnovali smo organizaciju sa željom da je vode  mladi ljudi za mlade, u skladu sa potrebama tog dijela stanovništva“, kaže Antonela Opačak. Ona nam pojašnjava kako su svi okupljeni oko ove ideje, već bili dio civilnog društva, bilo kroz formalni rad u organizacijama ili volontiranje.

„Ponekad prvo kažem da sam volonterka, pa tek onda navedem formalno zvanje koje piše u diplomi“ kroz smijeh nam kaže Dajana Dejanović (26 godina) iz Banja Luke. Ona kaže da se aktivizmom bavila i kad nije bila sigurna u tu definiciju. „Prvi susret sa aktivizmom sam imala u srednjoj školi u Vijeću učenika, iako to možda tad nisam definisala kao aktivizam i do danas sam zadržala taj pristup“, objašnjava Dajana.

O tome kako funkcioniše Youth for Peace, ali i šta je glavni princip njihovog djelovanja, Dajana kaže – poštivanje različitosti. „U organizaciji i mi imamo različite stavove, imamo svi drugačija iskustva, ali nam je cilj zajednički  i to je ono što je važno, kako za organizaciju tako i za našu zemlju“, kaže Dajana.

„Želimo da čujemo kako mladi vide budućnost zemlje, gdje oni vide sebe u toj budućnosti i da pokažemo da možemo da živimo jedni sa drugima jer nas nekad i razlike mogu spajati“ naglašava Antonela.

Naše sagovornice kažu da su razočarane što nemaju podršku javnih servisa u svom radu. „Iako ima medija koji rado prate naš rad, mislim da bi bilo korisno i da javni servisi se odluče na to, da se pokaže i jedna druga perspektiva umjesto stalnog naglašavanja razlika i razdvajanja“, kaže Dajana Dajanović.

Na pitanje kako komentarišu kritike da organizacije poput njihove nameću određene načine ponašanja, sagovornice imaju jasan stav. „Svjesni smo da to neko tumači na takav način, ali to nije istina. Naša želja je da ukažemo na mogućnosti, ponudimo mladima drugačiji pristup, a oni će sami izabrati šta žele“, kaže Antonela Opačić.

Naše sagovornice kažu da su u svom radu najponosnije na rad za mlade iz jednonacionalnih sredina. „Zaboravljamo da je mnoog takvih sredina i da mladi nemaju drugu opciju osim te – da ne poznaju vršnjake druge nacije, druge vjere. Od njih, čini mi se, svi očekuju da imaju jake predrasude, pa i mržnju, no nije uvijek tako“, kaže nam Dajana.

Dajana Dejanović nam navodi primjer posjeta religijskim objektima. „Taj trenutak, kad neko prvi put posjeti crkvu, džamiju ili sinagogu i kad vidite u očima te osobe duboko poštovanje, onda znate da radite pravu stvar i da ste na dobrom putu“, kaže ona.

Antonela nam izdvaja još jednu važnu stvar u njihovom radu sa mladima širom Bosne i Hercegovine: „Kad imamo mlade koji nakon seminara pokušaju ta iskustva prenijeti drugarima, nekome iz svoje okoline, to je meni jako dragocjeno“. Tad vidite da to nije samo seminar i da nije samo posao, nego zaista jedan ideal kome ti mladi ljudi teže. To mnogo obećava“.

Naše sagovornice su svjesne problema u BiH i znaju da ništa od toga ne može da se riješi preko noći. „Jačanje povjerenja i uvažavanje drugih nije nešto što se može uraditi odmah, ali je važno biti istrajan. Broj mladih koji podržavaju naš rad, koji rade sa nama je najbolji pokazatelj da imamo zbog čega da se trudimo“, zaključuju naše sagovornice iz organizacije Youth For Peace.

 

Autor teksta je Aleksandra Tolj.

Tekst je urađen u sklopu projekta Divided Past- Joint Future ( http://jointfuture.org ), koji provodi OKC Banjaluka, a finansira EU. Sadržaj teksta je  isključiva odgovornost OKC-a i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije