Biber mira

Do 14.06.2017. godine traje konkurs “Biber” za najbolju priču o pomirenju u regionu. Organizator konkursa je organizacija “Nenasilje” i drgi je po redu konkurs ovog tipa.

Prvi Biber konkurs raspisan je 2015. godine. Blizu 300 priča na albanskom, srpskom, hrvatskom, makedonskom, bosanskom i crnogorskom jeziku takmičilo se za prve tri nagrade.

Pobjedio je Vladimir Tabašević iz Beograda, sa pričom “Rat”, druga je bila Nadie Geras iz Zagreba, koja je napisala priču “Kristalna vaza”, a treća Slađana Ljubičić iz Novog Sada, napisala je priču “Limbo u letnjem periodu”.

“Pobjednik na prošlom konkursu već je poznat. To je jedan mladi srpski pisac, nakon toga je bio u konkurenciji za NIN-ovu nagradu. Njegova uzlazna putanja je sve jača”, kaže jedan od članova žirija, Faruk Šehić.

Priče za novi konkurs počele su da pristižu odmah po raspisivanju. Stiže ih više nego na prvom konkursu, iz organizacije očekuju da će do sredine šestog mjeseca stići veliki broj kvalitetnih priča.

 ” Mi, organizatorke i članice Biber tima smo mirovne aktivistkinje. Željele samo da u izgradnju mira uključimo umjetnike/ce, da ih motivišemo da razmišljaju i stvaraju na temu pomirenja. Pomirenje je nešto o čemu se u javnom govoru mnogo priča, ali se zapravo na pomirenju gotovo ništa ne čini”, kaže Katarina Milićević iz “Biber” tima.

Važno je samo da priča o pomirenju bude u vezi sa kontekstom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, na bilo koji način na koji umjetnici to vide.

“Cilj je novo promišljanje i novi umjetnički uvidi na temu pomirenja. Tema nije zastupljena u književnosti onoliko koliko bismo mi voljele da jeste, i  da je tako, onda bi naš konkurs imao neku drugu temu, za koju bismo procijenile da je važna”, kaže Milićević.

Faruk Šehić, koji je i sam pisac i novinar, kaže da se o pomirenju mora pisati, da nekada kvalitet nije presudan.

“Teško je pisati na zadanu temu, pogotovo na temu pomirenja. Tu se često upada u klišee, upada se u neka opšta mjesta. Iz pozicije nekoga ko se bavi profesionalno književnošću, mi smo gledali da to ima literarnu vrijednost i da pogađa u potpunosti temu.

I sami organizatori kažu da pomirenje nije popularan termin. Najčešće se poistovjećuje sa konceptom oprosta ili sa idejom da treba sve zaboraviti i okrenuti se budućnosti. Kažu- duboko vjeruju da je nemoguće zaboraviti užase gubitka, patnje i nepravde koje su ljudi pretrpjeli.

“Međutim, ako pomirenje razumijemo kao odustajanje od mržnje, kao traženje načina da se dođe do pravde, ali tako da se nad drugim u tom traganju ne čini nepravda, kao šansu da izgradimo izvjesniju, bezbjedniju i slobodniju budućnost za sve, onda smatramo da je to nešto što nam je prijeko potrebno”, stoji u opisu teme.

 

Autor teksta je Aleksandra Tolj.

Tekst je urađen u sklopu projekta Divided Past- Joint Future ( http://jointfuture.org ), koji provodi OKC Banjaluka, a finansira EU. Sadržaj teksta je  isključiva odgovornost OKC-a i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije